Pacijenti koji se liječe u Općoj bolnici „ Prim. dr. Abdulah Nakaš“, kao i njihovi članovi porodica, redovno nam šalju svoja zapažanja i utiske o radu osoblja ove najstarije zdravstvene ustanove u našoj zemlji. Jedno od njih prenosimo bez ikakvih korekcija, a naslovljeno je na direktora bolnice:
Poštovani prof. Gavrankapetanoviću,
nadam se da ću ovim mailom i riječima uspjeti izraziti zahvalnost koju osjećam prema Vama i ustanovi koju vodite.
Kada sam 25.7. 2024. dovela moju mamu u Opću bolnicu kako biste ispravili grešku koju smo prilikom njenog ranijeg liječenja doživjeli u drugoj zdravstvenoj ustanovi, (RS), polovina tereta koji sam osjećala da nosim na svojim leđima je spala u momentu kada ste nas primili sa osmijehom koji obećava.
Druga polovina je otišla kada nas je glavna sestra Azra primila na odjeljenje. Osjetila sam olakšanje i vjeru da ako mojoj mami neko može pomoći, onda su to ljekari Vaše ustanove.
Želim da izrazim zahvalnost svima koji su mi ove dane učinili da se osjećam sigurnom u naš zdravstveni sistem. Mislim da smo mi kao narod skloni nervozi, da je kod nas moderno stalno se na nešto žaliti i da često od tih negativnih misli ne vidimo ono što zaista imamo.
Prilikom prijema moje mame na odjeljenje, moj prvi susret je bio sa službenicom, mislim da se zove Sabina (jako mi je bitno da svakome od ovih uposlenika napišem ime, jer mi je svaki od njih uljepšao taj dan) na prijemu. Rekla mi je doslovno: “Dajte mi te formulare da ih ja popunim, lakše je meni, a i brže ću!“ Nije da ja ne znam popuniti formular, ali mi je jednostavno bilo toplo oko srca osjetiti ljudskost u njenom glasu i osmijehu. U danima koje je moja mama provela kod Vas, govorila mi je o sestri Ajši „koja je kupala kao da joj je rođena kćerka“ (tako se izrazila moja mama), o sestri Hajri koja je bodrila da što prije stane na noge i prohoda poslije operacije.
Ja sam rješavajući administrativni dio upoznala i rad „iza scene“, zaposlenike koji svoj dio posla završavaju profesionalno i sa osmijehom na licu.
Poštovani Profesore, ja Vam se od srca zavaljujem za sve što je ustavnova koju vodite učinila za moju majku, što ste je ovako dobro „popravili“ ,kako joj ja u šali kažem.
13 dana poslije operacije moja mama se kreće po stanu uz pomoć hodalice i evidentno dobro oporavlja. Hvala Vam na trudu koji ste uložili u svoje obrazovanje čije plodove mi koristimo, hvala Vam na ljudskosti koju širite oko sebe, hvala Vam što Opću bolnicu vodite na ovaj način da ja kao njen posredni korisnik nemam drugih riječi osim riječi hvale, a najviše od svega hvala Vam da znanje koje ste stekli koristimo u našoj državi, te ne moramo ići u neku drugu kako bismo dobili uslugu koju svako od nas želi i očekuje.
S poštovanjem,
Edita Mujagić
